Cabuna - Facebook
    Krizmanici


    Može li učenik koji je izabrao etiku biti kum na krizmi?

    Moja kćerka ide u IV. razred gimnazije i pozvana je za kumu. Budući da je kroz pripreme za svetu potvrdu, a i u osnovnoj školi imala vjeronauk, smatrali smo da je poželjno u gimnaziji pohađati etiku radi proširenja svojih vidika i stjecanja novih spoznaja. No, lokalni župnik odbija prihvatiti za kume sve one koji u srednjoj školi pohađaju etiku.
    Ima li župnik uporište za svoju odluku u Zakoniku kanonskoga prava?
    Čitatelj Marijan

    Zakonik kanonskoga prava, o kojemu pitate, naširoko govori o sakramentima općenito, pa i o sakramentu potvrde. U kanonima 892 i 893, a pozivajući se na neke druge, jasno određuje tko može a tko ne može, tko smije a tko ne smije biti krizmani kum ili kuma. U spomenutom kanonu 892 potiče da potvrđenik, »ako je moguće, ima kuma«. Kumova je dužnost »brinuti da se potvrđeni ponaša kao pravi Kristov svjedok i da vjerno vrši obveze povezane s tim sakramentom«. Vjerujemo da već u ovome dijelu odgovora nazirete, barem dio odgovora na svoje pitanje: kum mora biti uporište, pokazatelj puta, na neki način smjerokaz.

    No, osim toga, kanon 874 točno određuje uvjete koje mora izpuniti svaka osoba koja želi biti kum na krizmi u Katoličkoj Crkvi. Prvo se ističe da ta osoba mora biti prikladna i da ima zadaću vršiti tu zadaću; da je ta osoba navršila šesnaestu godinu života, osim ako dijecezanski biskup odredi drugu dob ili ako župnik ili krstitelj smatraju da zbog opravdanog razloga treba dopustiti iznimku; da je katolik, potvrđen i već pričešćen i da provodi život u skladu s vjerom i preuzetom službom; da nije udaren nikakvom zakonito izrečenom ili proglašenom kanonskom kaznom.

    Vjerujemo da shvaćate da Vaša kći, bez obzira što ste Vi osobno (ili ona) smatrali »da je poželjno u gimnaziji pohađati etiku«, zbog - kako kažete »proširenja svojih vidika i stjecanja novih spoznaja« - jednostavno ne udovoljava svim uvjetima i da zato nije prikladna za kumstvo na krizmi. Njezino svjedočanstvo - koje je odabrala - u proturječju je s onim što Crkva traži od kumova, i župnikova odluka svoje uporište ima upravo u crkvenim propisima. 

    Može zvučati grubo, no svaki se vjernik mora pitati: Na koji način se to, na etici, stječu »nove spoznaje«, do kojih se ne može doći na srednjoškolskom vjeronauku? Kako se odabirom etike kao predmeta - umjesto vjeronauka - može govoriti o tome da kumstvo, osim što je čast za vjernika, samo po sebi dokazuje i stav vjere? Kako bi Vaša kći svome kumčetu mogla dosljedno pokazati svoj »stav vjere«? Jer, upravo kum je onaj koji podupire kumče, koji mu je na raspolaganju - daleko više duhovnom nego materijalnom - kada ga zatreba. 

    Kum mora biti svjedok vjere. On desnom rukom položenom na rame svoga kumčeta-krizmanika potvrđuje da je njegovo kumče spremno i sposobno primiti odgovornost svjedočenja vjere, hrabro i bez pridržaja. Jasno je da se neki vjernici, i u Vašoj i u drugim župama, ljute na svećenike kada im protumače da zbog svoga odabira - a ne zbog »pogrješke« Crkve ili pretjerane strogosti svećenika - moraju snositi sami odgovornost za svoje postupke. Najgore bi bilo odgovornost pokušati prebaciti na »nefleksibilne« župnike, a sebe istodobno pokušati osloboditi odgovornosti za učinjeno i za donesenu odluku. Vjerujemo da ste toga svjesni, jer kum mora biti praktični vjernik, a ne tek »vjernik na papiru«. 

    U ovome slučaju Crkva doista ne traži puno, kao ni svećenik koji Vas je na to upozorio. Riječ je o uvjetima koji su potrebni za kumstvo na krizmi, o prikladnosti, te o dosljednosti i uopće o mogućnosti svjedočenja. Idealno bi bilo kada takvih problema ne bi bilo, kada bi se u obiteljima vjernika doista živjelo vjernički, onako kako su kumovi i roditelji obećali da će biti - i na krštenju Vašega djeteta, i sve druge djece. Kada bi to bilo tako, djeca bi u roditeljima i kumovima vidjela primjer, vidjela bi život dosljednih vjernika i bilo bi im ga lakše slijediti. 

    Iz Vašega se pitanja nazire još nešto: pitanje o tome smije li svećenik »strogo suditi« ili i on mora imati razumijevanja za mlade, njihovu nezrelost, za mentalitet našega doba. Ako i nije strog, svećeniku nitko ne dopušta niti omogućuje odstupanje od crkvenoga prava, već po svojoj volji i procjeni. I svećenik se mora jasno držati crkvenih propisa te u skladu s evanđeoskim naukom poticati kršćane da budu svjetlo svijeta i sol zemlje, kako ne bi obljutavila. Kako je jednom pojasnio fra Zvjezdan Linić, »kumovi su svojevrsni svjedoci vjere, ljudi izpravna života i uredne vjerske prakse. Oni se obvezuju da će svoje kumče pratiti molitvom i poticati ih na vjernost onome što su po krizmi Bogu obećali. Da bi to mogli, i sami bi kumovi trebali biti ljudi vjere. Zato je nužno da i sami imaju sve sakramente kršćanske inicijacije, tj. da su kršteni i krizmani, a ako su u braku, da to bude crkveni odnosno sakramentalni brak. Krizmanici odnosno njihovi roditelji na vrijeme bi se trebali pobrinuti za takvoga kuma odnosno kumu. Kumstvo nije čisto naravno ljudsko prijateljstvo, ono je i dublji znak povezanosti u duhu vjere i zato se pazi na sve uvjete koji odatle proizlaze. Nažalost, danas mnogi površno tragaju za kumom koji je prijatelj obitelji, bez obzira na kvalitetu vjere i na sakramente, a što je još gore, već kao da je neki nepisani zakon da kumovi trebaju obdariti svoje kumče nekim značajnim darom. To predstavlja i financijske poteškoće kojih bi se trebala duhovna ljepota kumstva osloboditi«. 

    Glas Koncila, broj 17 (1766), 27.4.2008.

     
    Župne Obavijesti
     
    Madići i djevojke!
    koji u dogledno vrijeme
    namjeravate sklopiti crkvenu ženidbu
    planirajte u svojim obvezama
    priprave za brak.

    Jednostavo je:
    prijavite se voditeljima tečaja u Virovitici,
    a na kraju tečaja dobijete potvrdu o sudjelovanju.
    S tom potvrdom
    dođete u župni ured.